Life is what you make of it.

srijeda, 08.07.2009.

Znam,nije me dugo bilo.
Ali pretpostavljam da nitko ne želi čitati o tome da je meni dooosadno,da nemam ništa za raditi i slično. (makar to nije daleko od istine).
I tako,došlo je ljeto koje nas je kako izgleda počelo navikavati na jesen. Jesen, koju mrzim iz dna duše. Ja jednostavno ne volim zimu,ni kišu,ni maglu niti ništa slično tome. To me baca u bed. :D

Ali,ni ovo ljeto,ja mislim,neće mi ostati po zapamćeno po ničemu dobrom. Doduše, imam obiteljske probleme. Znate već. Starci pred razvodom. Da ne duljim, ove godine nema mora za mene. Nema. A,ovo mi je zadnje ljeto prije odlaska u gimnaziju. Da,baš sam sretna :(

Svi oko mene živčani, depresivni, ludi. I kako onda da ja budem bar malo drugačija. Trudim se. Nalazim si hobije. Pokušavam biti kreativna. ( i shvatila sam da ako nisi kreativan-jednostavno nisi ^^) Ali sam isto tako shvatila da ne smiješ govoriti što nisi,nego što jesi. Dakako,toga je uvijek manje, ali više vrijedi. Neću ja sad doma sjediti i plakati jer ne znam crtati ili jer nisam mršava, nego ću otići u šetnju sa svojim psom , gledati tv, čitati knjige. Jer se osjećam dobro dok to radim. I 'ko mi šta može.

Za kraj se ispričavam na dugom ne-pisanju posta i želim svima lijepe praznike. Zabavite se i za mene.Puno pozdrava i velika pusa od a.

| 14:14 | Komentari (16) | On/Off | Print | # |

Do sad smo odbrojavali dane do kraja,a sad ćemo uskoro do početka.
Do početka srednje škole.Gimnazije.Novog okruženja.Novih nastavnika.
Još zapravo nisam svjesna da je ovo sve gotovo...Još čekam da u ponedjeljak dođem u školu i sjedim na njihovim satovima.Da me pita povijest i da se sva tresem.Da slušamo sva ta čuda fizike od naše super nastavnice.Da pod informatikom ne radimo apsolutno ništa.Da pod kemijom prepisujemo i varamo ju gdje stignemo jer je stvarno luda.Ma,sve.

Neznam. Nisam se rasplakala kad je sve završilo.Nisam takva osoba.Ali ja stvarno još nisam svjesna da više neću ići u moju školu u kojoj sam provela punih 8 godina i u kojoj sam svašta toga doživjela,smijala se,plakala,izgubila većinu živčanih stanica.

No,vjerojatno ću ih još više izgubiti tamo gdje sad idem.I tome se ni najmanje ne veselim.Bojim se.Bojim se jer ne volim učiti.Jer moram učiti novi jezik. Jer moram upoznavati nove ljude koji me opet neće svi prihvatiti jer imam valjda tu neku odbojnu karmu koja ih tjera od mene...^^ ,bojim se novih nastavnika. Ali dobro da sa mnom idu i moje cure. Ili bar jedna

Dakle,moram se pomiriti s tim da je kraj. I moram smršaviti preko ljeta.Iskreno se nadam da će mi uspjeti. Pusa svima . . .a.